BOXING KAO KONDICIJSKA PRIPREMA

 

UVOD

Kondicijski treneri neprestano traže nove načine kako poboljšati sposobnosti svojih sportaša da bi na taj način postigli bolje rezultate. Jedna od metoda koja u tome može pomoći je uvrštavanje treninga borilačkih sportova u kondicijsku pripremu.

Borilački sportovi su polistrukturalne acikličke aktivnosti, a cilj im je simbolička destrukcija protivnika koja se postiže udarcima (boks, karate, taekwondo) ili bacanjima, gušenjima, polugama i zahvatima držanja (judo, hrvanje). Borilački sportovi se razlikuju po svojoj tehnici kao i na zahtjevima za potrebu posjedovanja određenih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti potrebnih za uspjeh (tablica 1) Za kondicijsku pripremu najbolje je izabrati borilački sport na osnovu sporta kojim se sportaš bavi. Tako je na primjer za ragbijaše, nogometaše ili rukometaše preporučljivo da treniraju hrvanje i judo, dok bi za tenisače, odbojkaše ili trkače bili bolji udarački borilački sportovi poput karatea ili taekwondoa.

 

ZAŠTO BORILAČKI SPORT?

Postoje mnogi razlozi za uvrštavanje borilačkih sportova u kondicijsku pripremu sportaša. Mi ćemo navesti samo neke. Mnogi sportaši pretjerano razvijaju sposobnosti jedne strane tijela ili jednog ekstremiteta. Tada dolazi do neravnoteže jer dominantni dio posjeduje veći nivo snage, koordinacije, ravnoteže i propricepcijske osjetljivosti.

To se dešava zbog specifičnosti sporta i treninga koje primoravaju sportaša da dominantno koristi više jedan ekstremitet tj. da često ponavlja iste kretnje i na taj način opterećuje iste grupe mišića (npr. tenis, skok udalj, rukomet). Za razliku od tih sportova borilački sport je iznimka, jer je tamo cilj razviti obje strane tijela, te se na tome bazira i njihov trening. Trening borilačkih sportova također utječe na pravilan odnos i ravnotežu između agonističke i antagonističke skupine mišića (npr. mišići prednje i stražnje strane natkoljenice trebaju biti razvijeni u odnosu 60:40). To se postiže izvođenjem različitih elemenata pojedinih tehnika borilačkih sportova poput udaraca nogom ili rukom.

Dinamička stabilizacija i razvoj mišića trupa su jedna od prednosti primjene treninga borilačkih sportova zbog velikog broja rotacija koja se dešavaju prilikom izvođenja pojedinih udaraca, bacanja ili zahvata (Hemba, 1991). Prilikom izvođenja tehnika iz borilačkih sportova (posebno tae kwan do ili karate) nalazimo biomehaničke i fiziološke zahtjeve koji su karakteristični za trening pliometrije (udarci u zraku, sa okretom, bočni, sa rotacijom), pa se na taj način razvija eksplozivna snaga kod sportaša.

Treningom borilačkih sportova razvija se i dinamička fleksibilnost koja se traži u specifičnim elementima pojedinih sportova (nogomet, rukomet, tenis). Treningom borilačkih sportova također se poboljšava koordinacija, percepcija i usmjerenje pažnje, te se na taj način poboljšava sposobnost sportaša da efikasno reagira na nepredviđene situacije koje se događaju u sportaševoj aktivnosti (Hemba, 1991).

Trening borilačkog sporta se većinom provodi u obliku intervalnog treninga u trajanju pojedinih tehnika 30 – 60 sekundi i pauze u odnosu na rad 1:2 za početnike, a 1:1 za napredne vježbače. Trening borilačkih sportova dominantno razvija lokalnu mišićnu izdržljivost kroz ponavljanja određenih borilačkih tehnika do pojave zamora. Borilački sport također utječe na kognitivne dimenzije zbog svoje kompleksne strukture, te na konativne faktore smanjujući nivo anksioznosti koji je prisutan kod određenog broja sportaša, kao i smanjenje agresivnosti koje može imati negativan utjecaj na konačan uspjeh u pojedinim sportovima ili sportskim disciplinama. Posebno je dobro provoditi trening borilačkih sportova u treningu djece sportaša.

 

PRIMJENA RAZLIČITIH BORILAČKIH SPORTOVA

U borilačkim sportovima postoji velik broj rekvizita poput vreći za udaranje (teških ili laganih), kruški, fokusera, koji se mogu koristiti u kondicijskoj pripremi.

Postoji velik broj borilačkih sportova koji se mogu provoditi sa ciljem poboljšanja kondicijske pripreme u različitim sportovima (tablica 2).

S obzirom na sve veću popularnost borilačkih sportova u svijetu započeo bi ovaj niz članaka sa osvrtom na “plemeniti” sport ili “slatku znanost”. Naravno govorim o boksu. Ustvari uobičajene informacije o boksu možete pronaći na svakom koraku. Ja bi želio napisati par riječi o agresiji i njenoj ulozi u boksu, ali i u ostalim borilačkim sportovima. Sa ovom temom započeo bi ovaj članak.

Da li je agresivno ponašanje uvijek negativno ili postoji i pozitivna agresivnost?

Agresija kao nanošenje štete ili ozljede nekome ili nečemu promatrana sama za sebe uvijek predstavlja negativno ponašanje.Naravno to ne znači da se unaprijed mora osuditi svako agresivno ponašanje. Promatrano u kontekstu različitih realnih životnih situacija, agresivno ponašanje je često,ne samo društveno opravdano, nego (nažalost) i nužno. Čovjek koji je braneći sebe i svoju obitelj od razbojnika upotrebio vatreno oružje, policajac koji je ubio terorista koji puca na nedužne prolaznike,žena je braneći se od pokušaja silovanja upotrijebila suzavac i slični primjeri ističu situacije u kojima je ispoljavanje agresivnog ponašanja bilo i nužno i korisno Ovaj članak nema namjeru poistovjetiti boks sa ovim situacijama, ali shvačanje korisnosti agresije u svakodnevnom životu može nam pomoći u shvaćanju agresivnog ponašanja u boksu koji je izrazito nasilan sport.

Iz svega nedvojbeno slijedi da na današnjem stupnju razvoja civilizacije i društva, agresivno ponašanje,shvaćeno onako kako ga shvaćamo u ovom članku,predstavlja ponekad nužan i koristan,dakle i opravdan oblik ponašanja. Borbenost,nasilnost,asertivnost,nametljivost,prgavost,želja za pobijedom,želja za natjecanjem,srčanost.Nazovimo to kako god želimo ali u pozadini svega je agresija. Bez agresije čovjek nije borben,nije nasilan,nije nametljiv, nije prgav,nije ništa od gore navedenog.Naša agresivnost nas tjera dalje.Zbog nje smo tvrdoglavi i neznamo kada da stanemo čak i kada svaki dio našeg bića nam govori da je vrijeme da usporimo, ali mi ne želimo.Pregrizemo bol,progutamo krv, obrišemo znoj, zagrizemo štitnik za zube i uputimo se po još.Zašto??!!Što natjera savršenog normalnog čovjeka na takvo ponašanje? Neki će reći ponos i slažem se da ponos igra veliku ulogu u boksu.Boks je prvenstveno sport muškaraca. U današnje vrijeme vidimo sve više žena u tom sportu(i to je dobra stvar) ali ipak ostat ću pri tvrdnji da je to muški sport. Ako je ponos samo dio jednadžbe koji tjera ljude da se bore jedan protiv drugoga koji su onda drugi dijelovi?Koji dio je najvažniji? Da li je to agresija? Da li je to trening? Možda ludost?Možda glupost? Iz vlastitog iskustva mogu reći da je to mješavina svega.

Prvo što se treba reći za boks je da je boks sport. Boksači su prvenstveno sportaši, a ne nasilnici, razbijači ili grubijani iako ih javnost doživljava takvima. Borilački sportovi po svojoj specifičnosti razlikuju se od ostalih sportova. Večina ostalih sportova može se protumačiti kao igra sa pravilima, ali i dalje igra. Djeca, mladi i stari igraju nogomet, igraju košarku, igraju golf ili tenis, ali nitko, ali baš nitko nikada nije rekao “igram” se boksa. Boks nije igra,ali je sport. Boksom se jedino možete baviti.

Boks je po svojoj prirodi brutalan sport.Od najranijih vremena svjedočimo ljudskoj opčinjenosti nasiljem i krvlju.Sama borba za prevlast i želja za vlasti oblikovala je svijet u kojem živimo.Htjeli mi to ili ne ljudska vrsta je vrsta osvajača.Uzimača,koji uzimaju ono što sami nemaju od drugih koji to imaju.Silom ako je potrebno.

Od starih Grka i njihovih Olimpijskih igara do Rima i gladijatorskih borbi pa sve do danas bilo je borilačkih sportova i ljudi koji su to gledali.Na drugom kraju su ljudi koji se time bave.Nešto u njima voli sve što ima veze sa nasiljem,sa krvi,sa agresijom.Da li to znači da su oni loši ljudi? Da su kriminalci? Odgovor je ne.To su ljudi koji poznaju sami sebe i prihvatili su to što jesu.Ali su zato izabrali sport koji će im pomoći da pobijede sami sebe.Da nauče kontrolirati tu agresiju u sebi,udarajući vreću satima, danima, godinama dok ne oblikuju svoje tijelo i svoj um onako kako oni žele.U proizvod kojim će se ponositi. “Tijelo je hram”,kaže stara poslovica.Nitko to nezna bolje od boksača. Pravilno se hraniti, svakodnevno vježbati,odmarati se, sve su to stepenice koje se moraju priječi prije nego se možete zvati boksačem, ili opčenito sportašem.

Boks nije za svakoga. Boks nije igra. Boks je nakana jedne osobe da u 3 minute što više ozljedi drugu osobu sa ciljem onesposobljavanja za daljnje natjecanje. Zvuči grubo, ali ovo je definicija boksa bez uljepšavanja. Ako vam se ne sviđa onda vjerojatno boks nije sport za vas.

Što natjera dvije potpuno normalne osobe da stanu jedna nasuprot drugoj u kvadratnom ringu i pokušaju ozljediti jedna drugu?Oni se ne poznaju.Znaju samo svoje sportske rezultate.Poznaju sami sebe.Da li se mrze?Ponekad,ali ne često.Da li žele namjerno ozljediti drugu osobu?Ne,oni bi rekli “onesposobiti je glavni cilj”.Ali kroz te tri minute nanesu toliko štete svome suparniku da je to ponekad ružno za gledati.Što više to bolje.A ovaj drugi to trpi i ne buni se. Boks je zbunjujuć sport.Boks je odraz svega što je dobro i loše u čovjeku.Želja za pobijedom,želja za nasiljem,za krvi nasuprot ljepoti pokreta,čvrstoći mišića i mirnoći uma.

Boks je oda suprotnosti. Sve u njemu je naopako. Ako želite udariti lijevom rukom, tijelo se mora rotirati u desno. Ako želite fintirati udarac morate pokušati zadati udarac itd.

Kao što postoji više vrsta ljudi postoji i više vrsta boksača. Pa tako postoji “razbijač” ili “grubijan”. On će ući u borbi prvo glavom, bez puno razmišljanja o tome šta radi. Oslonit će se na svoju snagu, živu silu i agresiju da nadvlada protivnika. Primit će puno udaraca,ali i zadati. Zatim postoji “boksač”. On je ljepota pokreta. On je baletan sa rukavicama. Njegova tehnika je savršena. On “leti kao leptir i ubada kao pčela”.Nije presnažan,nije agresivan kao razbijač ali njegova tehnika je besprijekorna. Zatim imamo “borca” ili “fajtera”.On je miješavina svega. Boksač i razbijač spojeni na najbolji mogući način u jedno. On je junak naše priče.Ideal kojem svi težimo.Ne samo boksači već i svakodnevni ljudi.On je spoj dobrog i lošeg.Savršen,jer zna šta je i naučio je to kontrolirati. On je primjer ratnika jer se stalno bori,iz dana u dan,da bude bolji,agresivniji u napadu,mirniji u obrani i hladnokrvniji u ringu.

Kao što sam rekao boks je suprotnost jer kako bih inače mogao pričati o agresiji i u istoj rečenici spomenuti mirnoću uma i hladnokrvnost.Odgovor je zato jer moram.Bez toga boksač je samo pola sportaša.Agresija mora imati nešto što ju kontrolira,nešto što ju usmjerava.Boksač bez tih kvaliteta je muha bez glave.Zujao bi naokolo bez ideje što radi.Tu nastupa trening koji istovremeno potiče nastanak agresije i razvitak prekidača koji ju kontrolira.Kondicioniranje ne prestaje sa zadnjim sklekom,zadnjim trbušnjakom,zadnjim direktom.Ono se nastavlja u glavi dok dišemo,jedemo,trčimo.Bez kontrole boksač se ne bi razlikovao od nasilnika.Trening je taj koji čini tu razliku.

Priroda boksa objašnjava potrebu za takvim treningom.Neki ljudi ne podnose krv,ali žele biti boksači.Riješenje je trening.Sve je stvar navike.Svi koji se bave boksom,od početnika do veterana,sječaju se što su im rekli prvi puta kada su navukli rukavice i stali u ring na svoju prvu lekciju sparinga.”Štiti se u svakom trenutku”.Ono što ne kažu je da ćeš prije ili kasnije, koliko god bio dobar ,primiti udarac.Boljet će,ali morat ćeš to pregristi.Druga stvar koju ti ne kažu je da moraš odgovoriti na udarac udarcem,jer neke stvari se lakše uče u muci.Kao mijenjanje guma!Ako ne vratiš udarac dobit ćeš batina.Jednostavno ali učinkovito.Da bi primio udarac treba ti hrabrosti,a da bi ga vratio treba ti agresivnosti.

Ono što te spriječava je strah.

Strah je neprijatelj koji ako ga ne kontroliraš postane nasilnik koji te omalovažava i “ubija boga u tebi” iz dana u dan sve dok te toliko ne dotuče da si nesposoban donijeti bilo kakvu odluku.Strah je instinktivna reakcija na prijeteču situaciju kojom reagiramo na jedan od dva načina.”Borba ili bijeg”.Šta češ odlučiti čini razliku kao “odavde pa do vječnosti”.

Ono što čini razliku između junaka i kukavice je način na koji reagiramo na taj strah,jer strah je jednak za sve.Sve gore navedeno mora ti biti savršeno jasno prije nego se nađeš u ringu.Bit ćeš ozlijeđen,bit ćeš krvav,morat ćeš nekoga ozljediti i raskrvariti,bit će te strah,a zatim ćeš stati u gard,duboko udahnuti,smiriti otkucaje srca,podići rukavicu u znak pozdrava i napasti protivnika sa svim srcem.Oni koji to mogu spoznali su funkciju straha. Strah je gorivo agresivnosti.Strah nam pumpa adrenalin u sve dijelove tijela čineći naše mišiće jačima,naše tijelo čvršćim,naše reakcije bržima,smanjuje osjećaj na bol jer je sve podređeno preživljavanju.U slučaju boksa, na preživljavanju slijedeće 3 minute i tako redom do broja 12.Kada shvatimo što strah radi našem tijelu tada možemo pristupiti treningu na pravi način.Kako kontrolirati strah?Kako kontrolirati agresiju?Strah kontrolira agresiju.Strah da ćemo biti ozlijeđeni,krvavi i umorni.Strah nam šapće da je jedino riješenje da to izbjegnemo da budemo agresivni i pokušamo učiniti to isto svome protivniku ali što prije i što više puta u rundi.Strah je prijatelj.Agresija je prijatelj,ali samo ako je ujedinjena sa zdravom dozom kontrole.

Agresija nam spašava život kada smo napadnuti.U nasilnoj situaciji najbolje riješenje je odlazak ili napuštanje takve situacije.Ponekad je to nemoguće. Ponekad je nasilje jedino riješenje.Nakon toga nam je krivo.Grizemo se jer smo izgubili kontrolu,ali jedan dio nas je zahvalan agresiji jer nas je spasila.Da li je to loše?Da li je to grijeh?Naravno da ne.Ovakva pitanja ne prolaze kroz glavu boksača.Nisu mu ni na kraj pameti. Kako trenirati agresiju?Ima više načina.Neki kažu da je dernjava jako dobra za to.Adrenalin se digne i za čas želiš nešto razvaliti.Neki kažu da se sa tim rađaš pa da nema svrhe to trenirati.Ili to imaš ili nemaš.Gluposti!Kao i svaki trening sve je stvar ponavljanja.Dovoljan broj sparinga,udaraca,primljenih i zadanih,razbudit će agresivnost u svakome.Kod borbe se povečava adrenalin u tijelu,nakon treninga snage povećava se razina testosterona koji je povezan sa agresijom.TRENING BUDI AGRESIJU!

Treba naglasiti da agresija ne čini boksača. Ona je oružje u njegovim rukama.Boksač koristi agresiju.On je jači od agresije.On je primjer kontrolirane agresije. U prošlim vremenima postojali su ratnici koji su se nazivali “berzerkerima” ili jednostavno “luđacima” koji bi u zanosu borbe pali u borilačko ludilo.Skidali bi oklop sa sebe i goli trčali u boj sa luđačkim izrazom na licu ne obazirući se na zadobivene ozljede.Borili bi se čak i sa smrtonosnim ranama.Boksač je primjer kontroliranog, discipliniranog,kondicioniranog berzerkera.”Prekidač” u mozgu ima sposobnost uključivanja i gašenja agresije jer bez toga bi mu netko otkinuo glavu.

Boks je sport inteligencije, a ne snage.

 

ZAKLJUČAK

Mark Twain je rekao nešto lijepo što se često recitira u boksu.Postalo je geslo svakog boksača koji se našao nasuprot večeg,jačeg i boljeg protivnika. Geslo glasi:”Nije važna veličina psa u borbi već veličina borbenosti u psu.”

Nitko nije otporan na nasilje.Svi smo mi sposobni za agresivne reakcije.Bog je uništio svijet,Kain je ubio Abela,Nacisti su počinili nezapamčen genocid,Crkva je odgovorna za Križarske ratove i Inkviziciju,Rimljani su razapeli Isusa,Tom želi pojesti Jerry-a,a boksači se međusobno tuku.

Da li će jednom doći vrijeme kada toga više ne bude.Iskreno se nadam da se povijest više neće ponoviti ali ljudi ne vide jednim parom očiju.Pojedinci su sposobni promijeniti se. JEDINI DIO SVEMIRA KOJI MOŽEMO PROMIJENITI SMO MI SAMI. Ali iskreno se nadam da boks nikada neće nestati.Agresija je dio nas ,a boks nas uči kako ju kontrolirati.Takve lekcije nesmiju biti zanemarene jer povijest ima ružnu naviku da se ponavlja.